Latinoamericki plesovi


Latinoamerički plesovi
se razlikuju od Standardnih plesova po svom stilu plesanja. Za razliku od Standardnih plesova, latinoamerički plesovi, kao i njihova muzika, žele nešto da ispričaju, dočaraju. Takođe, Latinoamerički plesovi u osnovi tehnike izvođenja sadrže specifičan rad kukovima, tehniku izvođenja koraka i poziciju stopala. Latino-američki plesovi su, po karakteru, slobodniji plesovi. Ovo se odnosi na odnos partnera, vođenje, slobodu pokreta, raznovrsnost elemenata i kretanja. Takmičarski Latinoamerički plesovi takođe obuhvataju pet plesnih stilova i oni su: Samba, Ča-ča (Cha-cha), Rumba, Paso doble i Džajv (Jive).

DSCF5437Samba. Šireći raspoloženje brazilskog karnevala, ovaj ples dinamičnog ritma brzo je postao popularan. Osnovna forma potiče iz kružnih plesova prastarih bantu crnaca, koji se u Evropi razvio u takmičarski ples s brojnim varijacijama. Dočarava karnevalsko raspoloženje, zato je jako popularan ples u krugu gledalaca. Samba u Brazilu određuje muzički život i plesni svet. Samba je ples afričkog porekla, prastari ples naroda, koji je pri trgovini robovima stigao do Brazila. U Brazilu ima mnogo vrsti Sambe, od više elegantnih koje se plešu u salonima, do divljeg nesputanog popularnog plesanja, koje se dovodi u vezu sa karnevalom. Naziv Samba potiče od Angolske reči sembe, ili religioznog ritma, i odnosi se na karakteristične pokrete kukova. Seckani, kratki pokreti simbolizuju pokrete robova u lancima.

Ča-ča. Ples poreklom sa Kube. Originalno potiče od mamba i rumbe. Doživeo je svoju ekspanziju 1950- tih godina i od tada je verovatno najpopularniji društveni ples. Naziv ča-ča potiče sa Haitija, i odnosi se na deo zvona, koji je stvarao “cha-cha” zvuk. Neobičnost je u tome, da se može plesati i na mnoga izvođenja pop-muzike. Puno elemenata je preuzeto iz jazz-a, beat-a i disco-a. Nikad ozbiljan, radije nestašan, drzak, zaigran. Ča-ča je među najomiljenijim plesovima u celom svetu kod svih uzrasta. Čist, jasan ritam i vesele figure sa puno varijacija su odlike ovog plesa,a oni su ujedno i razlog da mu se i prepustite i pokušate da plešete Ča-ča.

Rumba. Rumba je ples kubanskog porekla. Njeno ime Rumba potiče iz XIX veka gde se opisuje kao strastveni zavodljiv ples, gde devojka izazovnim pokretima kukova zavodi svog muškarca. Sama reč Rumba znači ples, slavlje. Ples u kojem istaknutu ulogu imaju snažna gibanja kukova, a elementi lirike stapaju se sa elementima erotike. Muzika Rumbe je nežna, prijatna, spora, sinkopirana, povučena, suzdržana. Osim na klasičnu plesnu muziku Rumba se može plesati i na pop-muziku. Od 1964. godine Rumba je priznata i kao takmičarski ples.

Paso doble. Paso Doble je živahan teatralan španski ples, razvijen u Francuskoj. Paso Dobl u bukvalnom prevodu znači “dvokorak”, pa se uvek pleše u duplom taktu (npr. 4/4 taktu). Ples je zasnovan na konceptu borbe sa bikovima. Koriste se scene iz borbi sa bikovima, kao i muzika koja se pušta tokom borbi. Muškarac igra matadora, a žena je ponekad njegov plašt (cappa), a ponekad i sam bik. Ovo je ples gde muškarac stvarno ima svoju predstavu. On pleše ponosno, uspravnih leđa, zabačenih ramena i uzdignute glave. Njegovi koraci su oštri, progresivni i izvode se u obliku marša. Okvir je širi, držanje je čvršće i, za razliku od većine latino plesova, ima veoma malo ili nimalo pokreta kukovima. Žena igra manje značajnu ulogu – uglavnom simbolizuje njegov plašt. Ona se kreće lepršavo po podijumu zajedno sa muškarcem, oko zamišljenog bika, a njihovi pokreti su prožeti elementima Flamenka i podsećaju na borbu u areni. Ples kulminira kada matador „ubija bika“. U pitanju je jedan od najdramatičnijih plesova koje ćete ikada videti. Muzika je veličanstvena, energična, oštra, poletna, jasno strukturirana.

Džajv. Džajv je imao više vrsta afro-američkih predaka kao što su Lindy Hop, Blues, Swing, Boogie-Woogie i Rock and Roll. Ove plesove, koji su tada bili popularni u SAD, američki vojnici su preneli u Evropu, tačnije u Englesku tokom II svetskog rata. Oni su vrlo brzo su doživeli svoju slavu, jer je njihova muzika takva, da pokreće i poziva na ples i stare i mlade. Engleski učitelji su uobličili ovaj elegantan ali i dalje živahan ples – Džajv. Uz malo sporiju muziku 1968-me godine je zadobio svoje mesto među Latino Američkim plesovima i značajno promenio imidž plesa, čineći ga uzbudljivijim i bezbrižnijim. Muzika je brza, pokretna, temperamentna, bezbrižna, osvajajuća, puna životne energije, vesela, mladalačka.